subota, 14.10.2006.
Skoro (H/G)
(samo jedan mai dio kratke price od 1000 i nešto riječi (one-shot). Prijevod ostalog slijedi brzo)
---------
Srpanj je počeo s obećanjem toplih, nemirnih noći i još toplijih dana. Prozori Jazbine bili su otvoreni u nadi da će kroz njih proći koji rashlađujući vjetrić. Činilo se kao da je sparina usporavala vrijeme; nije bilo nikakvih novih aktivnosti prijavljeno Redu…pa, barem onih za koje se trebalo brinuti – čak je i Voldemort tražio malo odmora od vrućih ljetnih mjeseci, u hladu.
Ili pak, kako je ponekad Hermiona znala reći, čekao je. Kad bi Ron počeo okretati svoju glavu nezainteresirano, a Harryja pratiti izgled očaja, ona bi jednostavno napučila svoje usnice, odmahnula glavom polako, mrmljajući rekla, „Zlo ne ide na odmore.“ Iako su dečki znali da se trebaju složiti, oni su isto htjeli uživati u svom ljetu – bez zlobnih smrtonoša, napada na bezjake, putoključeva iznenađenja i životno važnih bitaka.
Tog dana g. i gđa Weasley ostavili su trojku prepuštenu samima sebi, kako bi otišli u Zakutnu ulicu kupiti potrepštine i „zavezati krajeve“. Sjedili su u kuhinji. Ron i Harry bili su okupirani dosadnom igrom čarobnjačkog šaha a Hermiona je prelazila preko „Opasnih biljki i kako ih izbjeći“. Njihove se glave podigoše na znak nove težine na starom stubištu i glasnog škripanja skoro trulih dasaka. Ginny Weasley im se nasmiješi.
“Nisi li ti trebala biti s mamom i tatom?” pita Ron, a Ginny uključi svoj optužujući ton.
“Trgovina je prepuna,” ona reče, mršteći se. Blizanci su rekli da bi bilo bolje da ostanem ovdje danas.
Umjesto da uzme dodatnu stolicu i sjedne s njima, došetala je do ormarića tražeći nešto za jelo.
Harry je gledao dok se ona savijala naprijed, njezina tamna kosa pada s njenih ramena, skoro dodirujući pod. Kako je pružila naprijed, rub njene suknje se podigao, pokazujući svjetlu unutrašnjost njezina buta. Harry pruži glavu kako bi je preko Rona bolje vidio.
On se polako nasmiješi kad se ona ispravila, njezina bijela majica skoro izbuljena protiv kože sa pjegicama na liniji njena vrata koja se izgubila u rubu njene majice.
“Harry?” Ona se namršti. Njegove oči brzo otkližu od njenih do Ronovih i Hermioninih, koji su nosili slične izraze brige.
- 20:30 -
